Tel. +385 1 4664 057   info@auto-mart.hr                              

 Novo! Prošireno izdanje Elektronike automobila                          Set za popravak laka  

  Edukacija Autodijagnostike i elektroničkog menadžmenta vozila. Vidi više ovdje!

               "STRUČNO INFORMATIVNI SAVJETNIK ZA VOZAČE"

     Ova rubrika, namijenjena je vozačima sa svrhom proširenja znanja funkcioniranja i održavanja motornih vozila. Osnovna namjena ovog stručno informativnog savjetnika je povećanje sigurnosti u prometu pri upravljanju vozilom. Stručna edukacija vozača, zasigurno je tome veliki doprinos. Dakako, da će stečena tehnička naobrazba kroz cijeli serijal članaka, znatno utjecati i na trošak održavanja vozila. Naime, znano je da su obični ljudi, uglavnom  vični izvođenju tehničkih radova po sistemu "URADI SAM". No, i za one čitatelje, koji nisu kadra učiniti nešto svojim rukama ili za to nemaju uvijete, ovaj tekst zasigurno će pomoći pri konstatacijama i dijagnostici pojedinih kvarova a naposljetku i omogućiti stručnu kontrolu računa izdanih od strane servisera, kao i opravdanost izvedenih radova i ugrađenih dijelova.

     Stručni savjetnik obrađivati će teme popravka i održavanja dijelova vozila a istovremeno i odgovarati na pitanja čitatelja, vezana uz problematiku istih.

     U uvodnom tekstu savjetnika, osvrnuti ču se na osnovne i preventivne radnje, koje je potrebno učiniti sa vremena na vrijeme. Koliko god navedeni postupci izgledaju banalno, ne treba ih zanemariti jer zasigurno utječu na sigurnost i komfor vožnje, kao i na vijek trajanja samog vozila ili njegovih pojedinih dijelova.

     Nije rijetkost da čujem rečenicu kako vozači imaju dojam da automobil ide bolje nakon temeljitog pranja i čišćenja. Znači, već čisto vozilo ima pozitivan psihološki efekt, koji uz dobro raspoloženje vozača pruža staloženiju i na taj način sigurniju vožnju. Osim estetike, redovito pranje vozila, odraziti će se i na vijek trajanja karoserije vozila. Naime, na vozilima, posebice onima koja se kreču i parkiraju po gradu, taloži se smog. Kemijski sastav smoga pomiješan sa vodom u malim količinama a to je uglavnom za vrijeme maglovitih, rosnih ili blago kišovitih dana stvaraju kiselinu. Ta kiselina, cijedi se niz karoseriju i zavlači u sve pore. Stoga, ukoliko se automobil ne ispere bar čistom vodom, kiselina će nagrizati lim, što će kroz nekoliko godina rezultirati vidljivim rupama na karoseriji. Upravo radi toga, pored vanjskog pranja, preporučljivo je za ovakvih dana, češće ispirati vozilo mlazom vode sa donje strane kao i rubnjake kotača.

     Gradski smog, veliki je neprijatelj automobila. Stoga, pored prije opisanih radnji, preporučljivo je češće raditi zaštitni tretman laka. Zaštita laka, uglavnom se odnosi na novija vozila, čiji lak još nije matirao. O regeneraciji matiranog laka kod starijih vozila, pisati ćemo u jednom od narednih tekstova, a u međuvremenu vidi (regeneracija laka vozila). Znači, smog svojim kemijskim djelovanjem ulazi u lak i nagriza ga te gubi sjaj. Pored toga, vozači koji parkiraju svoja vozila uz tračnice tramvaja sa kojega pada grafitna prašina, imaju popriličan sloj taloga na laku koji se ne da isprati. O sanaciji ovoga problema, također će biti riječi u jednom od narednih tekstova. No, vratimo se na zaštitu laka, dok je još vrijeme. Zaštita laka, znači još sjajnog i neoštećenog, radi se nanošenjem sloja Vax-a. Taj postupak, potrebno je ponavljati, pa skoro nakon svakog ili svakog drugog pranja. Naneseni zaštitni sloj, onemogućiti će doticaj smoga sa lakom i tako očuvati njegov sjaj. Svakako, da je uz ovakav tretman i pranje vozila lakše, Naime, kvalitetniji Vax-evi, trebali bi biti toliko otporni na kemijske procese smoga, da se isti da ukloniti već blagom sapunicom i ispiranjem. Želim naglasiti, da vlasnici vozila kod kojih je lak matirao, ne pokušavaju vratiti sjaj Vax-iranjem, jer neće imati rezultata a investicija uzaludna. Za takva vozila, kao što rekoh, postoji tretman druge vrste o kojem ćemo u jednom od narednih tekstova. Vax se može kupiti u dućanima sa auto kozmetikom a cijena diktira i njegovu kvalitetu. I još jedan puta na kraju, Vax samo djelomično pospješuje sjaj laka ali zato održava njegovu postojanost. Za one malo ljenije, želim istaknuti, kako šamponi sa nekakvim koncentratom Vax-a nisu dovoljna zaštita za gradske uvijete vožnje.

      Sljedeća bitna stvar je održavanje preglednosti kolnika iz vozila u svim uvjetima. Prilikom pranja vozila, obavezno očistiti stakla vozila sa unutarnje strane. Ovo specijalno naglašavam vozačima koji puše u vozilu. Smolaste naslage na staklima sakupljaju prljavštinu i znatno smanjuju prozirnost stakla. Nadalje, ne treba čekati servis vozila, da bi se provjerila razina tekućine za pranje vjetrobranskog stakla. Taj dio posla, dužnost je vozača. Posuda sa tekućinom, uvijek je smještena na dostupnom mjestu ispod poklopca motora a točan položaj, skiciran je u priručniku vozila. Prilikom dolijevanja tekućine, nije preporučljivo dolijevati običnu vodu, poradi stvaranja kamenca u sistemu te začepljenja uskih protočnih cijevi i mlaznica. Odgovarajuću tekućinu za pranje vjetrobranskog stakla, moguće je kupiti na svakoj benzinskoj crpki. Prilikom nadolijevanja tekućine, potrebno je provjeriti, da li mlaznice špricaju vodu na vjetrobran u pravilnom smjeru. Naime, praksa je pokazala, kako većina vozača ne zna za mogućnost podešavanja mlaznica. Tako nije rijedak slučaj, da prilikom pokušaja špricanja stakla, voda šprica svuda samo ne po staklu. U takvom slučaju, poslužite se iglom za šivanje. Ubodite iglu odgovarajuće debljine u mlaznicu i podesite smjer špricanja. Treba imati na umu, da mlaznica može biti zablokirana u svom ležištu zbog nakupina kamenca i prljavštine. Zato, prije nego što pokušate promijeniti smjer mlaznice, polako razradite mlaznicu laganim pomicanjem lijevo desno i gore dole. Tek nakon razrade mlaznice, podesite smjer špricanja u željenom smjeru. Uvijek provjerite razrađenost mlaznice, kako ne bi došlo do pucanja vrha igle u njoj.

      Nakon ovog malog servisa tekućine i mlaznica, potrebno je posvetiti pažnju metlicama brisača stakla. Čest je slučaj, da vozači uočavaju neispravnost sistema za pranje vjetrobranskog stakla tek u momentu kada im zatreba. Stoga, pogledajte da li metlice imaju oštećenja na svojim brisaćim površinama. Opipajte tvrdoću gumene brisače površine. Ona mora biti mekana i savitljiva. Ukoliko je pregled zadovoljavajući, testirajte rad brisača pod mlazom tekućine iz mlaznica. Ako ste nezadovoljni stanjem metlica, potrebno ih je zamijeniti. Zamjena metlica je vrlo jednostavna a montaža je slikovito prikazana na ambalaži novih. Prilikom kupnje novih metlica, potrebno je biti na oprezu. Naime, u svojoj praksi, najčešće srećem vozače koji kupuju najjeftinije metlice, jer kao to je dobro, ne trebaju često, netko će ih skinuti, pa nove su … No metlice, mogu biti isto toliko važne, koliko i gume ili kočnice vozila. One trebaju rijetko ali kada zatrebaju, posljedice njihovog lošeg stanja mogu biti kobne. Stoga, metlice treba kupovati najskuplje i od poznatog proizvođača. Prije kupnje, metlice treba izvaditi iz ambalaže i opipati fleksibilnost brisače gume kao i metalnu konstrukciju metlice, koja omogućava pravilno prianjanje uz staklo. Takav brisač, omogućiti će vam i te kako potrebnu vidljivost za vrijeme kišnih i tmurnih dana. Ukoliko kupite jeftini proizvod, dogoditi će se slijedeće. Brisača površina jeftinih brisača, ima u svojoj smijesi više plastike nego gume. Pored toga, metalna konstrukcija brisača, nije dovoljno savitljiva te ne može pratiti zaobljenu površinu vjetrobranskog stakla. U ovakvom slučaju, metlica će samo djelomično prianjati uz staklo a plastična brisača površina poskakivati će po staklu. Znači vidljivost, vrlo upitna.

      Pranje motora! Rašireno je uvjerenje, kako ono što se ne vidi i ne treba baš biti čisto. Ili, pa to će se opet brzo zamazati. Motor i prostor u koji je smješten, moraju biti čisti iz više razloga. Prvenstveno radi samoga vozača. Naime, vozači rijetko dižu poklopac motora radi provjere ulja. Pranje motora! Rašireno je uvjerenje, kako ono što se ne vidi i ne treba baš biti čisto. Ili, pa to će se opet brzo zamazati. Motor i prostor u koji je smješten, moraju biti čisti iz više razloga. Prvenstveno radi samoga vozača. Naime, vozači rijetko dižu poklopac motora radi provjere ulja u motoru, ulja kočnica, rashladne tekućine i tekućine za pranje stakla, upravo radi zmazanoće tog prostora. Mislim, da nije potrebno ni napominjati, kolike su uštede pri pravovremenom uočavanju nedostatka ulja, vode, pohabanosti remena, gumenih crijeva i sl. Drugi razlog je mogućnost kratkog spoja na električnoj instalaciji motora. Naime, masnoća, koja se neminovno s vremenom nakuplja na motoru, pomiješana sa prašinom i smogom, stvara vrlo dobar vodič el. napona. Uslijed kratkih spojeva na instalaciji, može doći do nepravilnog ili čak prestanka rada motora. Znači, sitan nemar, može prouzročiti znatne troškove vučne službe kao i popravka uslijed netočnih dijagnoza kvara.

      Ipak, pranje motora i nije tako jednostavan zahvat, kako na prvi pogled izgleda. Upravo iz tog razloga, autopraonice nevoljko to rade. U principu, taj posao i ne treba prepustiti praonicama. Praonice ovaj posao obavljaju tkzv. Mini-Wash-om. Takav aparat obično radi pod pritiskom od sto i više bara. Takav pritisak je više nego jak za pranje motora u osobnim vozilima a može prouzročiti čak i fizička oštećenja pojedinih dijelova. Uslijed tako velikog pritiska, postoji mogućnost ulaska vode na neželjena mjesta na motoru te uzrokovanja niz problema. Stoga, pranje motora, najbolje je prepustiti auto servisu ili to učiniti osobno. Za pranje motora, potrebno je kupiti odgovarajuću tekućinu za pranje i odmašćivanje motora. Ista se prodaje u dućanima auto kozmetike ili na benzinskim crpkama u spreju ili plastičnoj boci. Ukoliko kupujete u boci, potrebno je imati špricalicu, koja se manje više može naći u svakom domaćinstvu. Količina utrošene tekućine (od 1/2 do 1 litre) ovisi o nečistoći motora. Prije pranja motora, pregledati prostor oko njega i konstatirati da li postoje kakvi elektronski sklopovi. Naime, kod nekih vozila, kompjutor motora, smješten je u prostoru motora, dok je u većini slučajeva u kabini. Ukoliko zapazite takav sklop, potrebno ga je izolirati kakvom najlon vrećicom i izbjegavati polijevanje vodom po njemu te ga naknadno očistiti. Ovo se ne odnosi na priključke (đekove) koji su dobro zabrtvljeni. Mada je i sam kompjuter, koji se nalazi pored motora dobro zabrtvljen, izolacija je čista mjera opreza. Prije početka pranja, motor mora biti potpuno hladan. Tekućinom, koju ste pretočili u špricalicu, pošpricajte sve dijelova motora, lima i instalacije. Sva masnoća, mora biti dobro natopljena tekućinom, kako bi se odmastila. Nakon toga, isperite motor vodom, pomoću vrtnog crijeva. Poslije ispiranja, dobro je oprati motor i njegov prostor, spužvom i deterđentom za pranje posuđa. Nakon toga, opet sve isprati vodom. Ukoliko imate mogućnosti, dobro je ispuhati motor i instalaciju zrakom, ukoliko ne, jednostavno ga ostavite da se osuši. Kod novijih vozila sa elektronskim ubrizgavanjem, instalacija je tako dobro zabrtvljena da se odmah može pokrenuti motor. Kod vozila sa razvodnom kapom, ukoliko niste dovoljno stručni, poželjno je imati nekoga stručnog pored sebe. Naime, kod takvih motora, u većini slučajeva, potrebno je skinuti razvodnu kapu i obrisati kondenzaciju sa njene unutarnje strane. Ukoliko na kraju želite nabaciti malo šminke na makinu vašeg automobila, pošpricajte plastične i gumene dijelove sprejem za održavanje armature i ostale plastike interiora vozila.

     I na kraju, ovog malog home-made servisa i poštenog čišćenja, potrebno je još učiniti slijedeće. Skinite plastični ili metalni poklopac ispod prednjih brisača. U tom kadastom prostoru, najvjerojatnije če te naići na poveću količinu lišća. Očistite prostor i nalite u bazen vodu. Ukoliko voda ne otječe, znači da su odvodi začepljeni. Pronađite u uglovima bazena odvodne rupe, na koje su obično sa donje strane nataknuta gumena crijeva i očistite ih. Ukoliko imate vrtno crijevo, isperite kanale do potpunog protoka. Uslijed začepljenja ovih odvoda, voda koja se akumulira u tom prostoru, nalazi svoj put u kabinu vozila, pa su često i noge mokre. Isti postupak ponovite i na žljebovima pomičnog krova, ukoliko je ugrađen na vozilo, pa će i glava biti suha.

                                                                                             ***  

                                  *  ISPRAVNO - A NE RADI  *

     I u ovom tekstu, biti će riječi o naoko bezazlenoj problematici, a koja u automobilskom svijetu, život i novac znači.

     Prije nego što zadrem u ozbiljnije teme i problematiku automobilske tehnologije, ipak bih, bez obzira što to pojedinci i znaju, krenuo od samih osnova. Naime, niti jedna tema, vezana za automobile i sigurnost vožnje, ne može se okarakterizirati kao neozbiljna ili manje važna. Pored toga, svakoga dana, u automobile ulaze i na prometnice izlaze novi vozači sa vrlo malim ili gotovo nikakvim vozačkim iskustvom a još manje upoznati sa tehnikom kojom upravljaju.

      Pod pretpostavkom, da je većina čitatelja pročitala prethodni članak i provirila pod poklopac motora, sljedeća situacija im vjerojatno neće biti strana. Kako se to lijepo vidi na priloženoj fotografiji, kontaktni priključci na akumulatoru (kleme) s vremenom na sebe navuku poveliku količinu oksida. Ova oksidacija, stvara izolaciju između kontaktnih površina i oslabljuje strujni krug između akumulatora, generatora i potrošača. Ovakva situacija, može izazvati niz neugodnih a po najčešće skupih i nepotrebnih "popravaka". Zašto pod navodnicima? Poznata je stvar, da čovjek u situaciji nemoći na cesti a uslijed neispravnosti vozila, traži pomoć, kakvu takvu, daj što daš. Upravo za takve situacije, postoje specijalisti, koji će iz buhe napraviti slona ali i slonovskom surlom zaviriti u vaš džep. 

     Ovako oksidirani kontakti, najčešće će prouzročiti slijedeće probleme:

     Većina vozača sa višegodišnjim vozačkim iskustvom, najvjerojatnije je i iskusila neke od njih. Prva nevolja prouzročena ovim problemom, pojavljuje se prilikom pokušaja pokretanja motora (anlasanja). Pri okretanju ključa u krajnji desni položaj za uključivanje elektro-pokretača (anlasera) jednostavno nema reakcije a istovremeno, gubimo kompletnu rasvjetu instrument table i kontrolnih žaruljica. Oni sa malo više stručnog znanja, pokušavaju konstatirati ispravnost baterije, pa pale svijetla, pokazivače smjera i sirenu. Uglavnom, konstatacija je slijedeća, svi potrošači uredno rade, baterija je ispravna. Zaključak: neispravan elektro-pokretač (anlaser), ode pola plaće. No, u ovom slučaju, situacija je slijedeća: potrošači kojima smo testirali ispravnost baterije, koriste (vuku) neusporedivo manje struje od elektro-pokretača pa im smanjen protok struje preko klema i ne smeta. Međutim, kod najvećeg elektro-potrošača na vozilu (anlasera), uslijed velikog opterećenja na akumulatorskim kontaktima, dolazi do potpunog prekida strujnog kruga (kako rekosmo, gase se sve lampice) a uzrokovano oksidacijom.

       Kod manje oksidiranih klema, simptomi neispravnosti elektro-pokretača, manifestiraju se na slijedeći način: Uslijed djelomičnog protoka struje preko kontakata na bateriji, uspjeli smo prilikom pokušaja paljenja motora, aktivirati samo tkzv. automat anlasera. To je poveća elektromagnetska sklopka (relej), koja posredno aktivira elektro-pokretač. U ovakvim situacijama, možemo čuti samo kliktanje elektromagneta pri pokušaju pokretanja elektro-pokretača. Dakako, da ponavljajući isti test kao u prethodnom slučaju, sve navodi na neispravnost elektro-pokretača (što ponekad i nije iskljućeno). No, najvjerojatnije opet slična priča. Ali u ovom slučaju, dobili smo nešto kvalitetniji strujni krug, koji je omogućio aktiviranje elektromagnetskog sklopa (automata) ali ne i motora elektro-pokretača. Čak što više, u ovom slučaju, ne gubimo osvjetljenje na signalnim lampicama pa je dijagnoza o neispravnosti elektro-pokretača još uvjerljivija. I eto, tko bi rekao, koliko gužve, živaca i novaca oko malo prljavštine ili kako bi rekli rđe.

     No, to još uvijek nije niti blizu kraja problemima uzrokovanih ovom "rđom." Ovako oksidirani kontakti, onemogućiti će pravilno i dovoljno punjenje baterije. Naime, baterija je glavni izvor električne energije na vozilu i opskrbljuje sve njegove potrošače. Recimo kao naš HEP. No utrošenu električnu energiju potrebno je nadomjestiti. Tu funkciju elektrane, u vozilu ima generator (alternator). Generator se pokreče snagom motora vozila i to prijenosnim remenom a spojen sa baterijom preko (danas elektronskog) regulatora napona i struje. Sada se već dade naslutiti problem uzrokovan oksidacijom kontakata. Kao prvo, elektronski regulator, uslijed slabog spoja, ne može točno odrediti potrošnju struje, pa tako ni regulirati njezinu dopunu. Osim toga, oksidacija sprječava dotok i to malo nepravilno iskalkulirane struje u bateriju. Posljedica: velika potrošnja struje, nedovoljna dopuna. Rezultat, prazan akumulator. Kada smo već kod praznog akumulatora, želim napomenuti, kako se zbog djelomično praznog akumulatora hoće pojavljivati isti prethodno opisani problemi. Naime uzrok je isti, nedostatak struje. Dali poradi akumulatora ili oksidiranih klema, tako svejedno. No, kao što je to vidljivo iz teksta, uzrok praznog akumulatora, mogu biti oksidirane kleme.

     Godišnje doba, koje nam ide u susret, idealno je za najavu ovih problema. Naime, u nadolazećim danima, takoreći svakodnevno, koristiti ćemo dodatne potrošače u vozilu kao: maksimalno puhanje toplog zraka za odmagljivanje stakala, grijače zadnjeg stakla, grijače sjedala…

     I na kraju ovoga dijela savjetnika, kako jednostavno riješiti ovaj mali-veliki problem? Obično mali i jednostavni trikovi, zlata vrijede. Ljudi uglavnom ovaj problem rješavaju struganjem naslaga žičanim četkama i sličnim alatima. Vrijeme leti, rezultat slab. Zato evo trika. Zagrijte u zdjelici vodu do ključanja. Lagano polijte talog na klemama kipućom vodom i sve nestaje u hipu, kao u najbolje režiranom spotu za reklamu deterdženata. Sada ovako idealno čiste kleme otspojite od akumulatora i očistite ih lagano brusnim papirom sa unutarnje strane. U završnoj fazi, kontakti se mogu lagano namazati tovatnom masti (prisutna u skoro svakoj garaži) i pričvrstiti natrag. I tko bi rekao, koliko riješenih problema za svega nekoliko minuta.

     Na kraju, da bi u potpunosti završili servis akumulatora, potrebno je provjeriti količinu elektrolita u njemu. Jačim odvijačem ili drugim prikladnim alatom, odvrnite plastične čepove na gornjoj strani akumulatora. Pogledom kroz otvore u svaku ćeliju, jednostavno će te zamijetiti  eventualni nedostatak elektrolita. Kroz otvore, vidljive su ćelije baterije u obliku saćeta. Elektrolit mora prekrivati sače. Ukoliko zamijetite nedostatak elektrolita, nadolijte u svaku ćeliju po potrebi destiliranu vodu. Nije preporučljivo nalijevati vodu puno iznad saćeta, poradi razrjeđivanja elektrolita (kiseline). Nakon ove kontrole i nadolijevanja, zavrnite natrag plastične čepove i servis je gotov. Mala napomena, ukoliko na bateriji u vašem automobilu nema plastičnih čepova ili poklopca koji je predviđen za skidanje, nemojte pokušavati silom skidati nešto što liči poklopcu. Naime, danas (svega cca 10%) vozila imaju ugrađene baterije, koje nije potrebno servisirati ili tkzv. suhe baterije. No, na njima obično piše na više jezika, održavanje nije potrebno.

      Slična problematika, vezana uz oksidaciju kontakata, pojavljuje se i u kutiji sa osiguračima. Stariji tipovi automobila, imaju okrugle osigurače (vidljivo na fotografiji) sa mesinganim kontaktima, podložnim oksidaciji. U ovom konkretnom slučaju, vozilo nije imalo lijevo kratko svijetlo. Vlasnik vozila, promijenio je žaruljicu i pregledao osigurače, ali uzalud, svijetlo nije proradilo. Potraživši pomoć u našem servisu, pregledom se ustanovilo, kako do utikača za žaruljicu ne dolazi struja uslijed oksidacije na osiguraču lijevog kratkog svijetla. Kao što vidimo, vrlo nezgodno, žaruljica ispravna, osigurač ispravan a svijetlo ne radi. Znači, kutiji sa osiguračima, specijalno ovakvoga tipa, potrebno je s vremena na vrijeme posvetiti nekoliko minuta i uštedjeti koju kunu. Skinite zaštitni poklopac sa kutije osigurača, koja se obično nalazi ispod poklopca motora ili ispod instrument table u vozilu. Pošpricajte osigurače i njihove kontakte antikorozivnim sprejem (obično se koristi WD40) i okrenite prstima svaki osigurač u svom ležištu nekoliko puta. Ovaj postupak, biti će dovoljan da osigura dobar kontakt između osigurača i njihovih ležišta. Naime, ovdje se radi o vrlo tankom sloju oksida te nije potrebno grublje odstranjivanje. Treba imati na umu, kako se svi potrošači u vozilu napajaju preko kutije sa osiguračima, pa će nam ovaj mali servis osigurati njihov pravilan rad.

     Kada smo već načeli temu problematike vezane za struju u automobilu i njeno napajanje, potrebno je kazati nekoliko riječi o generatoru (alternatoru) vozila. Kao što rekoh u prethodnom tekstu, generator nadopunjuje utrošenu struju u bateriji. Osnovna stvar, pored ispravnosti samog generatora i regulatora napona i struje, jest pravilna zategnutost prijenosnog remena. Naime, slabo zategnuti remen, uzrokovati će proklizavanje remenice alternatora i time dobrim dijelom onemogućiti pravilno punjenje baterije. Zategnutost remena, provjeravamo pritiskom palca na najdužem dijelu (vidljivo na fotografiji). Osrednjom jačinom pritiska palcem na tom dijelu, deflekcija nebi smjela biti veća od cca 10 mm. Ukoliko je remen u solidnom stanju a deflekcija remena odstupa od navedene tolerancije, potrebno je zategnuti remen.

      Zatezanje remena, obično je relativno jednostavan zahvat kod automobila slabije i srednje klase. Teže će ovaj posao uraditi vlasnik vozila u svom aranžmanu, ako se radi o snažnijem motoru tijesno smještenom u motorni prostor vozila a gotovo nikako, ako je takvo vozilo pretrpano agregatima kao što su: servo volan, klima… No, ukoliko konstatirate da ste u stanju obaviti ovaj posao, potrebno je obratiti pažnju na slijedeće: Na različitim modelima vozila, postoje i različiti sistemi podešavanja zategnutosti remena (nekoliko prikazano na fotografijama). Ali u principu, svaki prikazani sistem, svodi se na isto, nategnuti remen na ovaj ili onaj način. Uglavnom, alternatori na svojim kućištima imaju duguljasti prorez (šlic) za podešavanje i učvršćivanje alternatora u različitim pozicijama i to upravo radi podešavanja zategnutosti. Kod ovakvih sistema zatezanja, otpustite vijak sa maticom koji prolazi kroz taj utor. Otpustite (kod većine vozila fiksno stegnuti) vijak na alternatoru, kojim je stegnut za blok motora. Ovako otpušteni alternator, lagano nategnite pomoću poluge (vidljivo na slici) i stegnite otpuštene vijke. Nakon stezanja, provjerite deflekciju remena i vodite računa da nije pretegnut. Kod određenih modela vozila, naići će te na isti princip zatezanja, ali modificiran. U takvim modelima, ne čete upotrebljavati polugu već će te zatezati remen okretanjem vijka koji prolazi kroz elipsasti utor. Naime, glava toga vijka je nazubljena, tako da okretanjem vijka a istovremeno i zubaca, pomičemo alternator i zatežemo remen. U poziciji pravilne zategnutosti remena, vijak blokiramo kontra maticom sa druge strane. Na slijedećoj fotografiji, vidimo sličan način zatezanja, pomoću vijka i matice. U ovom slučaju, otpustite vijke alternatora koji ga fiksiraju za blok motora. Odvrtanjem ili zavrtanjem matice prikazanog vijka, podesit će te zategnutost remena i na kraju zategnuti otpuštene vijke. Treća varijanta zatezanja remena, također prikazana na slici, jest pritezanje pomoću klizača-natezača. U ovakvim slučajevima, svi agregati pokretani remenom, fiksno su stegnuti na blok motora. No, zato klizni natezač ima elipsasti prorez za pomicanje i fiksiranje u željenoj poziciji. I zadnja varijanta zatezanja remena jest samopodešavanje zategnutosti. U ovom slučaju, klizni natezač, nategnut je oprugom, koja svojom silom, konstantno regulira zategnutost remena.

     I za sami kraj ovoga dijela savjetnika, ostavio sam još jedan mali trik. Vrlo često, ispod poklopca motora dopire neugodan zvuk cviljenja. Ovaj zvuk, posljedica je glatkih površina ležišta remena. Laganim premazom običnim (suhim) sapunom po unutrašnjoj strani remena, eliminirati će se taj neugodni zvuk. Ako ste ikada vidjeli da ovaj postupak netko obavlja sa motorom u radu (što kod profesionalaca nije rijedak slučaj) vi to ne pokušavajte zbog mogućnosti ozbiljnog ozljeđivanja. Stoga, sa malo više strpljenja, namažite remen sa unutarnje strane, dok je motor ugašen.

                                                                            ***

*  Kako uštedjeti do 20-tak % u potrošnji goriva! *

     Dakako, najjednostavniji način štednje goriva, je racionalno upotrebljavanje vozila. Rekli bi, u slučaju izvanredne potrebe, nužde i eventualnih izleta ili odlaska na odmor. No, svakako da se onda postavlja pitanje, čemu uopće posjedovati automobil.

     Poznate su rečenice „Kolika je potrošnja u gradskoj vožnji“, „Koliko automobil troši po gradu“ i sl. Treba znati, da automobil uvijek troši istu količinu goriva po prijeđenom kilometru. Svakako da ova potrošnja ovisi o tipu ugrađenog motora i masi vozila koju pokreče te optimalno korištenoj snazi. Oscilacije u potrošnji goriva, uzrokovati će režim vožnje i konfiguracija terena. Slijedeća stvar, koja će utjecati na povećanu potrošnju goriva u gradskoj vožnji je rad motora za vrijeme mirovanja vozila. Znači, čekanje u koloni, semafori, prometni znakovi, pješački prijelazi itd. Upravo radi toga, ovim savjetom, želim ukazati na nepravilnosti u režimu vožnje u gradskim uvjetima. Naime, praksa je pokazala, da veliki broj vozača, konstantno radi iste greške, kojih je posljedica povećana potrošnja goriva.

     Prije svega, bez obzira na prijeđenu kilometražu, potrebno je češće pregledati stanje zračnog filtera. Ovaj filter, navući će nečistoću i masnoću daleko prije nego što je to predviđeno po servisnoj knjižici, ukoliko se vozilo koristi skoro isključivo po gradu.      

     Naime, gradska vožnja uglavnom uvjetuje vožnju, vrlo blizu vozila ispred vas. Tomu treba dodati, čekanje u kolonama i semaforima. U ovakvim situacijama, motor usisava veliku količinu ispušnih plinova iz ispušnog sistema vozila ispred vas. Ispušni plinovi sa određenom količinom masnoće (specijalno Diesel motori) pomiješani sa česticama prašine, brzo će začepiti filter zraka, smanjiti dotok zraka u motor i znatno povećati potrošnju goriva. Prilikom pregleda stanja zračnog filtera, treba obratiti pozornost na slijedeće: Nerijetko se događalo, da su vozači nakon pregleda tvrdili, kako je filter čist. I to je točno, ako se filter gleda sa krive strane. Naime, filter treba gledati sa one strane, sa koje ulazi zrak u njega. Ulazeći sa jedne a izlazeći na drugu, zrak se filtrira, prljavština ostaje u filteru, dok je izlazna strana filtera (ulazna u motor), relativno čista. Upravo je tu problem, prljavština, koja se zadržala na i u stjenkama filtera, začepiti će dobar dio njegove površine i smanjiti protok zraka. Na jednoj od fotografija, možemo vidjeti čistu izlaznu stranu filtera sa jednom petinom zamašćene površine. Ovo je posljedica lošeg stanja motora. Na svakom motoru, odušak za izlaz uljnih para iz motora, spojen je na ulaz zraka u motor, kako bi pare sagorjele za vrijeme rada motora. Uslijed pohabanosti karika klipova u motoru, količina uljnih para, znatno je veća nego što je predviđeno te pored ostalog, zamašćuje zračni filter. Ovaj natopljeni dio filtera, smanjiti će protok zraka za cca 20% i povećati potrošnju goriva.

      A sada o režimu vožnje! Pri paljenju (pokretanju) motora vozila, izbjegavajte stiskanje papučice gasa, bilo prije paljenja ili poslije. Vozila od 1990 godine na gore, imaju vrlo dobro riješeno elektronsko podešavanje rada motora prilikom zagrijavanja. Kod nekih starijih modela vozila, sa tkzv. automatskim čokom, potrebno je samo jedan puta lagano potisnuti papučicu gasa, radi automatskog podešavanja mehanike na čoku.              

U svakom slučaju, govorimo o samo jednom laganom, potisku pri paljenju hladnog motora. Stariji modeli, sa mehaničkim čokom na potezanje, zahtijevaju malo više stručnosti. Kod ovakvih vozila, potrebno je potegnuti čok do kraja i bez stiskanja pedale gasa paliti motor. Nadalje je tu stvar sluha vozača, kojom će brzinom vračati čok u svoju nultu poziciju a oslanjajući se na zvuk rada motora i ovisno o vanjskoj temperaturi.

      Motor nije potrebno zagrijavati duže vrijeme nakon hladnog paljenja (ovisno o vanjskoj temperaturi). Odnosno, svi motori izrađeni u zadnjih petnaestak godina, imaju tako dobro riješena automatska podešavanja rada motora da nema bojazni od kvarova. Pored toga, današnja ulja koja imaju vrlo široku skalu viskoziteta, ne zahtijevaju zagrijavanje. Zagrijavanje od pola minute, biti će sasvim dovoljno u osrednje hladnim uvjetima. Za hladnijeg vremena, zagrijavanje će potrajati toliko dugo, dok se ne odmagle stakla. Ovaj period, biti će više nego dovoljan za zagrijavanje motora. Vodite računa, da prilikom zagrijavanja ne stišćete papučicu gasa radi, kako to neki kažu, ispuhivanja i slično. Kako rekoh, ispravno vozilo to ima sve regulirano a ovakvo ispuhivanje, može samo škoditi motoru, o čemu ćemo nekom drugom prilikom.

     Prilikom kretanja, treba voditi računa, da se papučica gasa potisne samo jedan puta i to ne više nego što je potrebno za pokretanje vozila. Dodavanjem gasa dva ili tri puta kao i korištenjem prevelikog broja okretaja pri kretanju, utrošiti ćemo znatno više goriva nego je potrebno. Sa istim tim, nepotrebno utrošenim gorivom, možemo priječi određeni put. I evo uštede već u samom startu.

      Za vrijeme vožnje, važno je pravilno koristiti izmjenjivač prijenosa (brzine). Za gradsku vožnju, najugodnije prebacivanje stupnja prijenosa je oko 2000 okretaja. Ako nemate brojač okretaja u vozilu, onda je potrebno po sluhu ocijeniti pravi moment za promjenu odnosa prijenosa (brzine). Uvijek gledajte na brzinu vozila i gustoću prometa ispred vas. Tako će te uvijek biti u stanju procijeniti svoju brzinu kretanja te kontrolirati nepotrebno usporavanje i ubrzavanje vozila. Treba znati , da svako ubrzavanje vozila zahtijeva dodatnu snagu motora a time i utrošak goriva. Stoga, dobro procijenjena kontinuirana brzina uštedjeti će puno goriva. Naime, vozilu koje se već kreče samom inercijom, motor samo pomaže pri održavanju kretanja uz minimalnu potrošnju. Procijenite unaprijed rad semafora, pješačke prelaze i znakove ispred vas, kako bi ste opet uskladili kretanje. Ukoliko uočite, da dolazite na crveno svijetlo, selektirajte ručicu mjenjača u neutralni položaj (ler) i pustite vozilo da samo dođe do semafora. Ponekad ima situacija, da se vožnja tako tempira, da je vozilo još u pokretu pri paljenju zelenog svijetla, pa ga ubacivanjem u odgovarajuću brzinu, samo nastavljamo pokretati. Uvijek koristite nizbrdicu (gdje je to moguće) za kretanje u leru u koloni. Laganim otpuštanjem kočnice, vozilo će se samo kretati u željenom pravcu. Ne požurujte ga motorom. Nepotreban utrošak goriva. Ovakvo lagano kretanje u leru, svakodnevna je i znatna ušteda. Odnosno, dok vozilo stoji i motor radi, gorivo se troši. Koristeći inerciju za prijelaz određenog puta, uštedjeti ćemo na gorivu koje se troši u mirovanju. Naknadna ušteda postiže se ne pokretanjem vozila iz stanja mirovanja već samo nastavljanjem vožnje.

     Ovakav režim vožnje, svakako će primijeniti vozači, koji se ne voze iz luksuza, već iz potrebe. A matematika će pokazati, da vozači koji godišnje prelaze cca 20 000 kilometara sa vozilom koje troši oko osam litara goriva, mogu uštedjeti 2.500 kuna godišnje. Ako ovoj sumi pridodamo i uštedu na potrošenosti kočnica, evo novog televizora! 

                                                                       ***

                                                                                                                                                                                                                                                  Dalje ►