 |
Cjenik |
 |
 |
Autodijagnostički
uređaji
|
Vaš oglas ovdje
s
linkom na vašu stranicu. |
Vidljiv na svih 72 stranice naše web adrese. |
I to
15.000 do 30.000 puta mjesečno. |
Toliko
puta mjesečno namjernici posjećuju našu web stranicu. |
Naravno, s ciljem pronalaženja usluga, dijelova, informacija... |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
| |

Edukacija
Autodijagnostike i elektroničkog menadžmenta vozila. Vidi više
ovdje!
Kako održavati vozilo?
Zašto ne svesti održavanje vozila na bezbolnu rutinu.
- Prva stvar, koju vlasnik vozila mora
imati na umu. Imati ili kupiti vozilo, ne znači kupiti stvar i staviti
je u ili na regal gdje će te je naći i nakon nekoliko godina u
istom stanju u kojem ste je i ostavili. Čak u boljoj varijanti, cijena
toga predmeta može vremenom i porasti.
-
- Vozilo je stroj koji radi a kao takav se i troši, a
što se troši i obnavlja se itd. Vozilo se koristi radi boljeg komfora, veće
brzine prijevoza kao i zbog uštede u prijevozu ako se prijevozi više osoba
istodobno pa čak ponekad i samo jedna. Primjera radi, ako dvoje ljudi
u Zagrebu prijeđe relaciju od deset kilometara u istom vozilu istodobno,
potrošili su jednu litru benzina u prosijeku ili cca sedam kuna. Da su istu
relaciju prešli tramvajem, potrošili bi cca četrnaest kuna. Znači
ostvarena je ušteda od sedam kuna. Ukoliko bi se tih deset kilometara,
vozili u dva pravca, tj. gore pet i dole pet, ušteda bi bila dvadeset i
jednu kunu. Tako se isto može kalkulirati sa uštedama na dužim relacijama.
Znači, matematika je jasna. No, tako isto treba biti jasna i matematika
korištenja vozila. Ako je automobil nešto zaradio ili prištedio, on isto
tako mora i nešto koštati. Ovo je izvedena matematika za običnog
smrtnika, dok oni drugi čije vozilo aktivno sudjeluje u privređivanju,
vuku još veću korist iz vozila.
Krivo
ili bolje rečeno, neispravno je mišljenje kako je bitno samo koliko vozilo troši goriva a za ostalo će
ćemo već nekako. Odnosno, ne
razmišlja se. Svaki vozač, sa prosječnim vozilom, opet u
prosijeku, za 10 tisuća pređenih kilometara, potroši oko sedam
tisuća kuna. I to je kao normalno. To je tako. Znači, samo u
benzinu, jedan kilometar košta 70 lipa, to se mora, jer inače
automobil bez benzina ne će ići. Gotova stvar. No, kad nakon 10
tisuća kilometara na vozilo treba potrošiti još koju kunu, panika!
Pa kakav je to auto, stalno nešto treba, daj novoga, baci ga , zapali ga
itd. Opet matematika. Benzin kupujemo, kao što rekoh, zato jer drugačije
ne ide i to po pedeset, sedamdeset, sto kuna i sl. Pa kao to je podnošljivo,
jer čovjek ne mora dati od jedan puta sedam tisuća kuna za deset
tisuća kilometara. Idemo opet, matematika. Ako možemo dati sedamdeset
lipa za benzin po jednom kilometru, mogli bi dati i još trideset lipa za
održavanje vozila. To znači, svakih 10 tisuća km. tri tisuće
su na strani za održavanje. Mislim, kako nije potrebno napomenuti, da nije
niti moguće ni potrebno, ostaviti u servisu svakih deset tisuća km.
tri tisuće kuna. Ako i jest, možda prvi pa
drugi pa i treći puta,
no četvrti će puta biti dovoljno i nekoliko stotina kuna za servis.
Drugim riječima, tih trideset, odnosno, samo trideset lipa po kilometru,
na duže staze, pokriti će i trošak guma, većih popravaka te
eventualno registracije i amortizacije vozila. Ne zaboravimo, trideset lipa
na 100 tisuća km. iznosi trideset tisuća kuna. Prebrojite se vi
vozači, koji ste prešli stotinjak tisuća km. koliko ste dali na
održavanje. To je samo trideset, neću reći koju lipu više, kako
ne bi ostalo za novi stan.
- Ne koristeći se ovakvom
jednostavnom matematikom, masa ljudi ne koristeći nikakvu pribjegava kupnji novog vozila
i to
- na kredit, bez obzira što
to nije na njihovom nivou. Novi automobil, ukoliko čovjek njime ne privređuje, čisti
je luksuz. Stoga, to si može priuštiti samo kompletno situiran čovjek
ili obitelj, jer matematika kaže slijedeće: Ako vozilo košta sto
tisuća
kuna i još na kredit od pet godina, to izgleda ovako: za takvo vozilo,
mjesečni obrok otplate iznosi 2.099.21 kn x 60 mjeseci jest 125.952.53
kn. To je manje više, konačna cijena vozila. Ako po nekim službenim
kriterijima umanjujemo vrijednost vozila samo 10% godišnje, što nije
realno jer je stopa viša, znači, da smo za tri godine izgubili
trideset tisuća kuna, plus dvadeset i šest tisuća kamata na
kredit, ukupno pedeset i šest tisuća kuna, odnosno, skoro devetnaest
tisuća godišnje. Ne želim na to dodati gubitak koji je neminovan
ukoliko prodajete vozilo, jer je obračun daleko gori od mojega, kao i
utrošen novac na tvorničke obvezne servise vozila. No, ako se ipak
odlučite zadržati vozilo i dalje, godišnji gubitak i dalje
progresivno raste a obvezno se vračamo na moju prethodnu matematiku održavanja
vozila gdje novi automobil postaje polovni i zahtijeva iste izdatke kao i
drugi polovni automobili plus naravno, gubitak navedene vrijednosti.
-
Stoga, potrebno je dobro razmisliti i proračunati, dali ostaviti
već postojeći automobil, kupiti polovni ili se odlučiti za potpuno novi.
- Pa sretno u začaranom krugu. Izvuci pouku!
Vidi:
Kako kupiti polovni automobil ?
-
|