|
|
Svjećice i njihova funkcija Naučivši u prethodnom tekstu, kako visoki napon dolazi do svjećice, potrebno je reći, kako dolazi do iskre i koje su karakteristike svjećice.
Na gornjoj skici, prikazana je tipična svjećica današnjih benzinskih motora sa jednom minus elektrodom. Kada kažemo sa jednom minus elektrodom, to znači da postoje svjećice i sa više minus elektroda. Naime, danas se mogu sresti svjećice sa dvije, tri ili četiri minus elektrode. Sve te modifikacije, napravljene su poradi poboljšanja iskre. No, u svakom slučaju, nije preporučljivo ugrađivati modificirane svjećice, ukoliko to proizvođač vozila nije predvidio. Modificirana svjećica, neće proizvesti očekivani efekt, poradi neprilagođenog ostalog dijela elektronike vezane uz visoki napon i iskru svjećice.
Svjećica se sastoji od metalnog kućišta, sa čije je gornje strane predviđen prihvat za ključ, kojim ćemo odvrnuti i zavrnuti svjećicu. Na donjem djelu kućišta, narezan je navoj i umetnuta metalna brtva. Umetnuta brtva jest dvoslojna i predviđena je za prešanje prilikom zavrtanja svjećice. Naime, često se može sresti nedovoljno stegnuta svjećica. Razlog tomu jest strah od pretezanja prilikom zavrtanja nove. Prilikom zatezanja svjećice, osjeti se otpor u momentu kada dolazimo do same brtve. Većina će u tom momentu prestati dalje stezati svjećicu, misleći, kako je navoj došao do kraja i svjećica stegnuta. Međutim, baš u tom momentu, potrebno je dodatno zategnuti svjećicu, kako bi se sprešala brtva. Kroz središnji dio svjećice, prolazi plus elektroda, zalivena u keramički izolator. Na tu plus elektrodu, nataknuti ćemo visokonaponski kabel. Minus elektroda, zavarena je na samo kućište svjećice, koje preko glave i bloka motora, koji su spojeni na minus terminal akumulatora, zatvara strujni krug. Između plus i minus elektrode, vidljiv je razmak. Taj razmak, određen je od strane proizvođača svjećica (od 0.7 do 1.1 mm). Kako dolazi do iskre? Visoki napon (cca 15.000 V), doveden visokonaponskim kablom na plus elektrodu, teži pražnjenjem. Do pražnjenja će doći između plus i minus elektrode, čiji će rezultat biti iskra. Upravo ta iskra, zapaliti će smjesu u cilindru motora. Što je to toplinska vrijednost? Često se spominje toplinska vrijednost svjećice, a da se pri tome ne dobiva valjano objašnjenje toga pojma. Svakako da se za vrijeme rada motora, svjećica zagrijava. To zagrijavanja, možemo kontrolirati, kako ne bi došlo do samozapaljenja smjese. Naime, prezagrijana svjećica, mogla bi zapaliti smjesu prije vremena, koje je određeno kutom paljenja. Upravo zbog toga, na svaki motor ugrađujemo svjećicu odgovarajuće toplinske vrijednosti. Raspon toplinske vrijednosti, određuje se dužinom keramičkog izolatora od vrha plus elektrode do donjeg djela, koji se spaja sa metalnim kućištem svjećice. Znači, što je keramički izolator duži, svjećica je toplija i njezina je toplinska vrijednost veća, i obratno. Što je izolator kraći, svjećica će se brže hladiti preko metalnog kućišta i glave motora, i njezina će toplinska vrijednost biti manja.
Na gornjim skicama vidimo prikazanu vruću i hladnu svjećicu. Jasno je vidljivo, kako je kod vruće svjećice izolator znatno duži nego kod hladne svjećice. Svakako da je duži izolator više podložan zagrijavanju, nego kraći. Kod odabira toplinske vrijednosti svjećice, vodi se računa, da je svjećica dovoljno vruća, kako bi na njoj izgorio sav depozit gareži, a sa druge strane dovoljno hladna, kako ne bi došlo do samozapaljenja smjese. Obzirom da benzinski motori ne razvijaju istu temperaturu prilikom sagorijevanja, potrebno je za svaki pojedini tip motora odrediti adekvatnu toplinsku vrijednost svjećice. Na desnoj skici, prikazan je transfer topline sa svjećice u postotcima. Kao što je već rečeno, najveća količina topline, oslobađa se preko kućišta svjećice uvrnute u glavu motora. Preostali dio topline, gubi se radijacijom u okolinu i jedan manji dio topline, oslobađa se hlađenjem, smjesom zraka i goriva, koja ulazi u cilindar u usisnom taktu motora.
Na gornjim fotografijama, prikazane su svjećice, koje su radile pod različitim uvjetima. Prva fotografija, prikazuje svjećicu, koja je radila u pravilno podešenom motoru, a koji je istovremeno u dobrom stanju. Nadalje sa lijeva na desno, mogu se vidjeti svjećice, koje ukazuju na dotrajali motor, ili neke druge nepravilnosti: - Svjećica sa potrošenim elektrodama, uzrokovati će teško pokretanje motora i povećanu potrošnju goriva. - Svjećica, koja se pregrijavala u radu. - Čađava naslaga na svjećici, ukazuje na prebogatu smjesu. - Rastopljene elektrode, ukazuju na neadekvatnu toplinsku vrijednost svjećice, netočan kut paljenja ili siromašnu smjesu. - Ovoliki depozit gareži, obično nastaje uslijed prevelike potrošnje ulja ili aditiva u gorivu. - Garež žućkaste bje na izolatoru, ukazivati će na pregrijavanje svjećice, uslijed agresivnije vožnje. - Ovako nauljena svjećica, ukazuje na istrošenost karika ili semeringa (gumica) ventila. - Pucanje keramičkog izolatora uzrokovati će neodgovarajuća toplinska vrijednost svjećice ili nepodešenost razmaka između elektroda. - Ovakvo zapunjenje razmaka između elektroda, prouzročiti će ulje motora u kombinaciji sa potpuno nesagorjelom smjesom goriva. - Savinuta minus elektroda, najvjerojatnije je posljedica ugradnje neadekvatne (predugačke) svjećice. Navedeni primjeri, svakako govore, kako izmjena svjećica i nije baš rutinski posao. Pažljivim pregledom svjećica, dobivamo sliku o stanju motora kao i njegovoj podešenosti. Svaki od gore navedenih primjera, biti će uzrokom loših performansi motora, teškim pokretanjem motora i niz drugih pojava, kao što su pucanje iz ispušne cijevi i slično. Prikazane naslage gareži, izolirati će iskru i uzrokovati prestanak rada toga cilindra, djelomično ili u potpunosti. Dakako, da će posljedice biti veće nego gubitak performansi. Naime, gorivo koje je ušlo u taj cilindar, očiti neće sagorjeti, već će se slijevati mimo karika u korito (karter) motora. Gorivo će razrijediti ulje, što će se odraziti na kvalitetu podmazivanja motora. Fizička oštećenje svjećice, također su vrlo opasna. Otpali komadići svjećice, mogu oštetiti cilindre i klipove motora. A otpala minus elektroda sa svjećice, može vrlo lako probušiti klip motora. Odnosno, u nedostatku minus elektrode, napon sa plus elektrode, tražiti će najbliži minus kako bi se ispraznio. U većini slučajeva, najbliži minus biti će klip u gornjoj mrtvoj točki. Iskreći tako između plus elektrode i klipa, nastati će rupa u klipu uslijed taljenja tog djela klipa. Kako bi se maksimalno izbjegli navedeni problemi, na tržištu postoji ponuda cijelog niza različitih svjećica. Naravno, da poneki tipovi svjećica imaju određene kvalitete glede materijala elektroda, kućišta i samog izolatora. Ali, potpuno je krivo mišljenje, kako će skupa i kvalitetna svjećica riješiti postojeće probleme motora. To je uglavnom bacanje novca. Kvalitetnija svjećica, može se ugraditi za agresivnije režime vožnje, ali kod standardnih automobila, prvenstveno treba otkloniti nedostatke motora, pa tek onda očekivati poboljšanja u performansama i potrošnji. Drugim riječima, standardna svjećica poznatog proizvođača, u potpunost će zadovoljiti svojom kvalitetom, ukoliko je motor u solidnom stanju i dobro podešen. I na kraju, svakako da je razumnije i rentabilnije ugraditi standardnu svjećicu i zamijeniti je svakih deset do petnaest tisuća kilometara, nego iznimno skupu svjećicu, koja neće dati očekivani efekt, a poradi njezine cijene, biti ćemo primorani, često puta neuspješno, čistiti je od naslaga gareži. ***
|
|
|
.gif)
